Kada se spomene međunarodna ljetna škola, prva asocijacija često su predavanja, radionice i upoznavanje novih ljudi. Swiss Balkan Design Bridge ide korak dalje. Studenti iz Švicarske i Bosne i Hercegovine dolaze u BiH kako bi zajedno radili na konkretnim problemima domaćih preduzeća, javnih institucija, start-upova i organizacija.

Iza programa stoje Hochschule Luzern (HSLU), što je švicarska visokoškolska ustanova iz Lucerna, mreže i-dijaspora / i-platform te Univerzitet u Sarajevu. Program vode Ivica Petrušić i Aldin Vrškić, koji godinama rade sa mladima, međunarodnim projektima i razvojem zajednice. Njihova ideja je sljedeće: saradnja je najkorisnija kada ljudi ne ostanu samo na razgovoru, nego zajedno pokušaju riješiti stvaran problem.

Sedam dana, stvarni zadaci

Tokom sedmodnevne ljetne škole studenti rade u interdisciplinarnim i interkulturalnim timovima. Posjećuju kompanije i druge organizacije, razgovaraju sa ljudima koji tamo rade, upoznaju problem iz prve ruke i zatim, uz podršku mentora, razvijaju prijedlog rješenja. Na kraju sedmice svoj rad predstavljaju partnerima za koje su radili.

Projekti mogu biti vezani za razvoj proizvoda, komunikaciju, turizam, lokalne javne usluge ili društvene inicijative. U prvom izdanju ljetne škole studenti su, između ostalog, radili sa proizvođačima madraca i posteljine, brendovima prirodnih proizvoda i smještajima usmjerenim na ekoturizam.

Pred drugo izdanje programa, organizatori su proširili mrežu partnera. U pripremu su bili uključeni Fakultet političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, Grad Travnik i Ambasada Švicarske u Sarajevu. Cilj je da svaki studentski tim dobije stvaran slučaj iz Bosne i Hercegovine, a ne unaprijed pripremljenu simulaciju.

„Ljudi iz različitih sredina rade zajedno na stvarnim problemima. Tako nastaju veze koje mogu trajati i nakon što se jedan projekat završi.“

Zašto i kako su zajedno biznis, društveni rad i arhitektura?

Jedna od posebnosti programa je to što ne okuplja studente samo iz jedne struke. HSLU je u projekat najprije povezao studente poslovnih studija i socijalnog rada, a timu se sada pridružuju i studenti inženjerstva i arhitekture. Upravo u toj kombinaciji organizatori vide najveću vrijednost.

Poslovni pristup pomaže studentima da razmišljaju o tome da li je ideja održiva, kome je namijenjena i kako se može provesti. Metode iz socijalnog rada podsjećaju ih da rješenje ne treba osmisliti „za“ ljude bez njih, nego zajedno s njima. Zbog toga studenti razgovaraju sa korisnicima, slušaju njihove potrebe i kroz zajedničko osmišljavanje rješenja pokušavaju razumjeti širi kontekst problema.

Ivica i Aldin kažu da se u praksi često brišu granice među disciplinama: studenti biznisa nerijetko počnu razmišljati vrlo društveno, dok studenti socijalnog rada otkriju da ekonomska strana projekta nije nešto odvojeno od društvenog uticaja. Tako i nastade cilj da se problem ne posmatra iz samo jednog ugla.

Dijaspora kao neraskidiva veza

Važan dio cijele priče je bosanskohercegovačka dijaspora. Veliki broj ljudi koji žive u Švicarskoj i drugim zemljama i dalje ima snažnu vezu sa BiH. Ta veza je osim emotivne i podosta korisna, dijaspora donosi znanje, profesionalne kontakte, iskustvo stečeno u drugim sistemima i značajnu ekonomsku podršku.

Petrušić i Vrškić smatraju da se taj potencijal može koristiti mnogo šire. Umjesto da dijaspora bude posmatrana samo kroz novčane doznake ili povremenu pomoć, ona može biti partner u razvoju projekata, povezivanju organizacija i prenošenju znanja. Swiss Balkan Design Bridge je jedan od načina da se takve veze pretvore u konkretan zajednički rad.

Posebnu ulogu imaju mladi koji su odrasli između dvije zemlje ili dvije kulture. Za njih iskustvo iz dijaspore može postati prednost. Jedan od učesnika ranije je to sažeo riječima da može „povezivati ljude jer razumije oba mentaliteta“. Organizatori upravo takvu ulogu “građenja mosta” žele dodatno ojačati.

U BiH saradnja počinje povjerenjem

Za organizatore ovaj projekat ima i širi društveni smisao. Bosna i Hercegovina je društvo koje i dalje nosi posljedice rata i dubokih podjela. U takvoj realnosti, kažu, čak ni stvari koje na prvi pogled djeluju neutralno, dakle simboli, boje ili način predstavljanja – nisu uvijek bez značenja. Upravo zato su mreže i-dijaspora i i-platform zamišljene kao prostor u kojem se ljudi različitih iskustava mogu sresti bez potrebe da unaprijed pripadaju istoj grupi.

Čak je i slovo „i“ u njihovom nazivu namjerno izabrano: znači „i“, odnosno spajanje, a podsjeća i na ono „i“ u nazivu Bosne i Hercegovine. Ideja nije da svi misle isto, nego da postoji prostor u kojem različiti ljudi mogu nešto raditi zajedno.

Petrušić, koji se više od dvije decenije bavi radom u zajednici, naglašava da povjerenje ne nastaje tako što ljudima kažete kako treba da riješe svoje probleme. Mnogo je važnije stvoriti uslove u kojima sami mogu razvijati ideje, prepoznati vlastite kapacitete i sarađivati sa drugima.

„Ne treba ljudima govoriti kako da riješe svoje probleme. Važnije je ojačati njihove mogućnosti i stvoriti prostor u kojem mogu zajedno razvijati ideje.“

Više od studentske razmjene

Aldin Vrškić i Ivica Petrušić obojica dolaze iz omladinskog rada i neformalnog obrazovanja. Godinama su učestvovali u međunarodnim razmjenama mladih, ali su primijetili isti problem: iskustvo može biti snažno, učesnici mnogo nauče, a onda se nakon nekoliko dana svi vrate svojim obavezama i saradnja se prekine.

Zato su počeli razmišljati kako spojiti najbolje iz neformalnog obrazovanja. Praktičan rad, iskustvo i učenje kroz saradnju sa formalnim studiranjem. Razgovori sa kolegama sa HSLU-a doveli su do povezivanja oblasti biznisa i socijalnog rada, a kasnije i drugih disciplina. Program je u međuvremenu formalizovan pa studenti za učešće mogu dobiti i ECTS bodove.

Za Aldina Vrškića je upravo taj spoj i istraživačka tema: kako metode neformalnog i formalnog obrazovanja mogu zajedno funkcionisati i kako iskustveni, projektni rad može postati dio redovnog univerzitetskog programa. Ljetna škola zato je samim tim pored edukativnog događaja i prostor iz kojeg se mogu razvijati novi modeli nastave.

Najveći rezultat: ono što ostane poslije sedmice

Organizatorima ipak nisu najvažnije prezentacije na kraju programa, nego ono što se dešava sa učesnicima. Studenti često navode da su za jednu sedmicu naučili mnogo o komunikaciji, timskom radu i vlastitim sposobnostima. Neki koji su na početku bili nesigurni tokom programa prvi put su vodili dio projekta ili javno predstavljali rješenje pred klijentom.

Neki timovi nastavili su rad i nakon ljetne škole – kroz nove saradnje ili pokušaje da za svoju ideju obezbijede podršku i finansiranje. Za organizatore je to znak da program ima smisla: cilj nije napraviti još jedan događaj koji završava odlaskom učesnika kući, nego otvoriti mogućnost da iz susreta nastanu veze i projekti koji traju duže.

O programu

U avgustu 2026. u Bosni i Hercegovini održalo se drugo izdanje Swiss Balkan Design Bridgea. Baza programa je bila u Travniku, a studenti iz Švicarske i BiH ponovo su u mješovitim timovima radili na zadacima domaćih start-upova, malih i srednjih preduzeća, javnih institucija i organizacija. Program je podržala Movetia, švicarska agencija za promociju razmjena i mobilnosti i IREI - Institut za razvoj i evropske integracije. 

Originalni intervju je realizovan na Hochschule Luzern i objavljen na njemačkom jeziku: https://hub.hslu.ch/soziale-arbeit/swiss-balkan-design-bridge-wie-ein-hslu-projekt-wirtschaft-und-gesellschaft-verbindet/