Aktualnosti

Jasmin Gojačić, bivši rukometni reprezentativac BiH: Put od Kladnja do međunarodnih terena i života u dijaspori

Upoznajte Jasmina Gojačića, rođenog 1977. godine u Kladnju, koji je od malih nogu pokazivao ljubav prema sportu. Kao dječak, provodio je vrijeme napolju igrajući razne sportove, a rukomet je postao njegova velika strast koja ga je odvela na profesionalni put. Tokom ratnog perioda započeo je svoju rukometnu karijeru, a kasnije je imao priliku da nastavi svoj sportski razvoj u inostranstvu. Danas, kao bivši reprezentativac Bosne i Hercegovine, Jasmin dijeli svoja iskustva o sportu, životu u dijaspori i važnosti očuvanja veza s domovinom.

1. Možete li nam ukratko ispričati svoj životni i sportski put, kako su izgledali Vaši počeci u BiH, te kako Vas je rukomet odveo do života i rada u dijaspori?

Rođen sam 1977. godine u Kladnju. Kao i većina djece tada, provodili smo djetinjstvo napolju, izmišljali igrice i time nesvjesno razvijali našu koordinaciju, što mi je kasnije u sportskom životu puno pomoglo. Kao dječak sam igrao skoro sve sportove koje smo tada poznavali i mogli sebi priuštiti. Sa 15 godina, tokom ratnog stanja, počeo sam igrati rukomet, što se kasnije za mene pokazalo kao pun pogodak. Kasnije sam imao sreću da odem u inostranstvo i nastavim svoj sportski život.

2. Koliko je bilo izazovno prilagoditi se životu i radu profesionalnog sportiste u Njemačkoj, i šta Vam je u tome najviše pomoglo?

Mi smo se prije rata rađali kao profesionalci, borba u školi, na igralištu i u svakodnevnom životu bila je kao u profesionalnom životu: puno borbe, rada i odricanja. Razlika je u tome što u inostranstvu imaju više novca da plate trenere, dok je talenat djece svuda isti.

3. Kakve razlike primjećujete između sportskog sistema u BiH i onog u Njemačkoj, posebno kada je riječ o radu s mladima i sportskom profesionalizmu?

Glavna razlika je u finansijskim mogućnostima. U inostranstvu su treneri bolje plaćeni, što omogućava kvalitetniji rad, dok je talenat djece svuda isti.

4. Kao bivši reprezentativac Bosne i Hercegovine, kako danas gledate na to iskustvo? Kakav je značaj imalo za Vaš lični i profesionalni razvoj, te kako Vam je to iskustvo oblikovalo osjećaj pripadnosti dok živite i radite u inostranstvu?

Lijepo je igrati za domovinu, druženja i upoznavanja su zlata vrijedna. Kao mladi čovjek ne osjećaš te stvari, ali kasnije rado se sjećaš momenata iz tog vremena.

5. Od 2020. godine ste član i-platforme. Kako vidite značaj ovakvih mreža za povezivanje dijaspore s Bosnom i Hercegovinom, i na koji način sportisti poput Vas mogu biti inspiracija i most za buduće generacije, kako u domovini, tako i u dijaspori?

Članstvo u ovoj organizaciji je za mene veliko ispunjenje. Osobe u organizaciji imaju veliki osjećaj pripadnosti domovini, iako nismo svaki dan u njoj. Kao inspiraciju drugima ne bih znao tačno navesti, ali kao pomoć smo od velikog značaja.

6. Kako usklađujete profesionalni sportski život s ulogom oca i porodičnim obavezama?

Usklađivanje nije problem, samo treba htjeti provoditi vrijeme sa svojom djecom.

7. Koje su po Vašem mišljenju najveće prednosti, a koji su izazovi života i rada u dijaspori, posebno iz ugla sportiste i roditelja?

Prednosti su svakako finansije, jer je puno lakše doći do željenih ciljeva uz adekvatnu finansijsku podršku.

8. Šta biste poručili mladim sportistima u BiH i onima koji sanjaju o karijeri u inostranstvu, i onima koji odluče ostati i graditi karijeru u domovini?

Svaki mladi sportista treba da se žrtvuje za svoje ciljeve, i to svakodnevno, uvijek uradi još jedan sklek više, još jedan sprint više... U slobodno vrijeme treba čitati i obavezno paralelno završavati školu ili zanat. Iz ovog sadašnjeg ugla, ja bih prije preporučio zanat nego studije.

9. Šta Vas i dalje najviše emocionalno veže za Bosnu i Hercegovinu, uprkos životu u dijaspori?

Sve!

10. Koju biste poruku poslali ljudima koji razmišljaju o odlasku iz BiH, ali i onima koji već žive u dijaspori, kako da očuvaju vezu s domovinom i pronađu svoje mjesto gdje god bili?

i-platformu posjetiti i član biti, aktivno po mogućnosti! Ako neko želi krenuti u inostranstvo, zašto ne? Bolje je pokušati pa da sebi kasnije ne prebacujemo zašto nismo. I ja bih volio da sam tad otišao. Vratiti se uvijek možeš kući. 

Jasmin Gojačić kroz svoj sportski i životni put pokazuje koliko su upornost, rad i vezanost za domovinu važni, bilo da ste u Bosni i Hercegovini ili u dijaspori. Nadamo se da će njegovo iskustvo i ovaj intervju motivisati mlade sportiste i sve one koji razmišljaju o životu i karijeri između dvije sredine da hrabro kroče svojim putem.


Ova aktivnost dio je projekta "Local Diaspora Meetup - Building Bridges for a Better Future", koji se realizuje uz podršku Vlade Švicarske. Saznajte više o projektu klikom ovdje.