Kad je upisala četvrti razred gimnazije u Novom Gradu, Ivana Čulić još uvijek nije znala što bi mogla studirati. Njena starija sestra već je započela svoje studije u Banja Luci i Ivana je počela istraživati studijske programe Univerziteta u Banja Luci. Odmah su je privukle prirodne i inženjerske nauke, a prvi izbor bio joj je upisati Mašinski fakultet:

„Mašinstvo mi se baš sviđalo, ali tad su presudile predrasude okoline. Govorili su mi da jedna djevojka ne bi trebala studirati mašinstvo, tako se to meni predstavljalo. I onda sam vidjela da postoji Tehnološki fakultet u Banja Luci na kojem se mogla studirati hemijska tehnologija. Malo sam istraživala i shvatila da je taj smjer savršen spoj prirodne nauke i inženjerstva u kojem se nešto stvara. Odmah sam znala da je to za mene.“

Još za vrijeme četverogodišnjih osnovnih studija, Ivana je ozbiljno razmišljala da se prebaci na studij u Ljubljanu jer su Bosna i Hercegovina i Slovenija potpisale sporazum kojim je osigurano besplatno redovno školovanje za studente koji dolaze iz naše države. Od te ideje je odustala jer su joj s Univerziteta u Ljubljani preporučili da završi osnovne studije gdje ih je i započela da ne bi morala obnavljati studijske godine i polagati veliku razliku predmeta.

Kad je diplomirala na banjalučkom Tehnološkom fakultetu, jedno vrijeme je željela prijaviti se na neki od Erasmus Mundus programa. Ipak, strah od polaganja testa iz engleskog jezika bio je jači. U konačnici je odabrala Univerzitet u Ljubljani jer je bio najbliži, jer je već poznavala ljude koji su bili tu na studijama i koji su bili zadovoljni životom i studiranjem u Ljubljani i jer je, zbog prethodne saradnje Tehnološkog fakulteta u Banja Luci s Fakultetom za hemiju i hemijsku tehnologiju u Ljubljani, znala da će imati priliku koristiti različite instrumente i baviti se laboratorijskom analizom, što ju je najviše i zanimalo.  

ŽIVOT U SLOVENSKOJ PRIJESTOLNICI

Krajem septembra 2021. godine, samo petnaest dana prije početka predavanja, Ivana je saznala da je primljena na dvogodišnji master studij na ljubljanskom Fakultetu za hemiju i hemijsku tehnologiju. Proces aplikacije, kaže Ivana, uopće nije bio složen:

„Kad se upisuje fakultet, računa se samo prosječna ocjena svih studija i važno je da se većina predmeta poklapa s onim što ćeš slušati od predmeta u narednom periodu. Nisam imala nikakvih poteškoća, čak su mi priznali jedan ispit s osnovnih studija jer sam studirala četiri godine i imala sam malo više znanja.“

Iako su predavanja kojima Ivana prisustvuje i ispiti koje će ona polagati svi na slovenskom jeziku, ova mlada hemičarka sretna je zbog toga: „Često imamo seminarske radove koje prezentujemo na predavanjima – prvi sam predstavljala na engleskom jeziku zato što sam bila nesigurna, a drugi sam već uradila na slovenačkom. Da studiram na engleskom jeziku, ne bih već ovoliko naučila da pričam slovenački. Stvarno nije toliko teško, a dosta su me podržali i prijatelji koji su trenutno ovdje na studijama i koji se vode uzrečicom: 'Naučit će te život'.“

S obzirom da je stranim studentima jako teško dobiti smještaj u studentskom domu, Ivana danas živi u privatnom smještaju u blizini centra Ljubljane s još troje cimera – prijateljem kojeg poznaje još od srednjoškolskih dana, slovenskom studenticom i studentom iz Makedonije. Njen prijatelj već je živio tu, a kad je njegov cimer trebao da se odseli, Ivana je doselila u Ljubljanu:

„Da ne bi morao plaćati dodatne kaucije, prijatelj mi je predložio da upadnem na mjesto bivšeg cimera. Smještaj plaćam nešto manje od 200 eura, ali stanovanje je u Ljubljani inače dosta skupo. Cijene se kreću od nekih 200 eura u tim dijeljenim stanovima.  Imala sam veliku sreću, ali to inače nije pravilo.“

Po upisu na master studije, Ivana je odlučila studirati opću hemiju, a odabirom izbornih predmeta usmjerila se dodatno prema oblastima analitičke hemije, industrijske ekologije  i čistije proizvodnje. Osim što je tako dobila priliku učiti o onome što je oduvijek zanima, Ivana je primijetila i da je studentski život u Ljubljani izuzetno dobar:

„Studentima su subvencionisani troškovi javnog prevoza, a za tri eura godišnje može da se iznajmi i vozi bicikl sat vremena besplatno svaki dan. Bicikl se može promijeniti i opet se možeš voziti besplatno po gradu. Bukvalno za tri eura imaš besplatan godišnji prevoz biciklom. Dosta se subvencioniše i ishrana pa studenti mogu jesti u stvarno dobrim restoranima. Ja trenutno isprobavam kinesku hranu i uživam u falafelima. Za strane studente također je osiguran besplatan univerzitetski kurs slovenačkog jezika poznat kao Leto plus. Važno je prijaviti se na vrijeme za ovaj program jer primaju samo 300 studenata godišnje.“

STIPENDIJE, AKTIVIZAM I VOLONTIRANJE

Dok je još bila na osnovnim studijama, Ivana je počela stvarati prilike za sebe. Prijavljivala se na programe stipendija i postala je članicom mnogih studentskih udruženja i nevladinih organizacija. Na taj način je upoznavala nove ljude, učila nove stvari i iskusila život u tuđini.

Krajem 2017. godine se Ivana prijavila na Program stipendije njemačke privrede za zemlje Zapadnog Balkana. Stipendija je to koja je utemeljena u spomen tragično stradalog bivšeg premijera Srbije Zorana Đinđića koji je doktorirao filozofiju u Koblenzu i imao mnoge prijatelje i saradnike diljem Njemačke. Program podrazumijeva tromjesečnu ili šestomjesečnu praksu u vodećim njemačkim firmama:

„Veliki plus je što se za sve stipendiste koji te godine odlaze na praksu organizuje uvodna sedmica tokom koje se upoznaju jedni s drugima i pripremaju za praksu i život u Njemačkoj. Sve je savršeno organizovano. Ja sam na praksi bila na Institutu Fraunhofer i radila sam na istraživanju i analizi drveta. Moj zadatak bio je da od biopolimera napravim umjetnu kožu, u čemu sam na kraju i uspjela. Uslovi za rad bili su sjajni, radili smo u velikim laboratorijima i imali smo svu opremu na raspolaganju. Za vrijeme trajanja prakse, studenti dobijaju stipendiju od oko 550 eura i platu od firme. S tim iznosom može normalno da se živi, a ja sam skoro svaki vikend negdje putovala. Poznavanje njemačkog jezika je prednost, ali ne i obavezan preduslov.“

Po završetku prakse, Ivana je ostala u kontaktu s drugim stipendistima, a neki od njih koji danas žive u Ljubljani pomogli su joj da se kroz druženje i zajedničke aktivnosti lakše i brže navikne na novi život.

Ivana je jedno vrijeme bila i koordinatorica Alumni kluba BiH, a danas je članica njihove podružnice studenata iz BiH koji studiraju u inostranstvu. Kroz aktivnosti koje je organizirala i realizirala kao njihova koordinatorica, svestrana mlada hemičarka upoznala je nove prijatelje i naučila više o potrebama naših studenata i problemima s kojima se oni susreću. Usmjerenim i pažljivo osmišljenim djelovanjem, članovi Alumni kluba BiH osnažuju mlade studente, informiraju ih o stipendijama, stručnim praksama i radionicama te ih pripremaju za odlazak na studij u inostranstvu. Uvijek spremni vratiti i pomoći zajednici, oni su skupili određeni iznos sredstava i pomogli nekoliko porodica stradalih u potresima koji su pogodili Petrinju.

Ivana je i alumnistica Fondacije budućnosti u BiH (Bosnia & Herzegovina Futures Foundation), organizacije koja podržava mlade ljude koji studiraju prirodne, tehničke i IT nauke:

„Kroz Fondaciju sam došla u kontakt s drugim studentima iz BiH koji su također u prirodnim i inženjerskim naukama, upoznala se s digitalnim alatima koji se danas koriste i prošla mnoge edukacije, konferencije i webinare. Naprimjer, ja sam 2019. godine otišla na jednu veliku svjetsku konferenciju o plastici koja se održavala u Kölnu. Ambasadorica Fondacije mi je ponudila smještaj i omogućila mi da besplatno posjetim sajam koji je trajao sedam dana. To je bilo nevjerovatno iskustvo. Kao stipendisti Fondacije budućnosti u BiH, zaista imate velike mogućnosti.“ 

Ivaninu znatiželju i raznovrsne interese potvrđuje i njeno članstvo u Centru za životnu sredinu, organizaciji civilnog društva koja se bavi pitanjima zaštite okoliša, biodiverziteta i urbanog transporta. Od kad je postala volonterka i aktivistkinja Centra za životnu sredinu 2019. godine, Ivana je učestvovala u mnogim akcijama kojima je glavni cilj bio podići svijest bh. društva o stanju životne sredine, klimatskim promjenama, zagađenosti vazduha, korištenju uglja kao fosilnog goriva. Osim zanimljivih akcija sa snažnom porukom, Ivanu je veselilo i što su redovno imali debate o prethodno dogovorenim temama. Na taj način su aktivisti naučili kako normalnim jezikom običnim ljudima i prolaznicima objasniti zašto bi trebali živjeti po parolama koje su oni, aktivisti Centra, uzvikivali ili ispisivali na postavljenim banerima.

U oktobru 2021. godine Ivana je zvanično postala saradnica i predstavnica i-dijaspore i i-platforme. S našim programom i idejama upoznala se prvi put još prije nekoliko godina kad je pohađala ljetnu školu koju smo organizirali u Stocu. Obnovivši kontakt s izvršnim direktorom i-dijaspore i i-platforme, Nikolom Burićem, Ivana je odlučila pridružiti se timu i raditi na projektima kojima može pomoći i doprinijeti svojim znanjem i iskustvom:

„Trenutno radim na projektu omladinske razmjene Collaboration Balkanika i projektu omladinske razmjene Rivjeka u oblasti životne sredine i zaštite rijeka. Pored toga što pomažem u realizaciji ovih projekata, radim i na mapiranju svoje mreže poznanika i saradnika da bih vidjela koje su još mogućnosti za daljnju saradnju. Nadam se da ću doprinijeti radu i-platforme i da će se roditi neke nove ideje kroz istraživanje moje mreže.“

DUGOROČNI PLANOVI ZA BUDUĆNOST

Iako u ovom trenutku najviše razmišlja o predstojećim ispitima i drugim studentskim obavezama, Ivana već ima plan za budućnost. Svjesna da će sa stečenom diplomom moći raditi na fakultetu, u laboratoriju, proizvodnji higijenskih proizvoda, vodovodu, naftnim rafinerijama, proizvodnji motornih ulja, proizvodnji i preradi plastike i farmaceutskoj industriji, Ivana planira najprije vidjeti kakve su mogućnosti za zaposlenje u BiH, Sloveniji, ali i drugim europskim zemljama:

„Ako bude neka dobra prilika, ako vidim da bih mogla da se ostvarim i da bih mogla da nastavim raditi u oblasti prečišćavanja otpadnih voda, što je i tema mog magistarskog rada, onda bih ostala u BiH. Ako ne, onda ću tražiti dalje. To ne mora biti Slovenija. Gdje god vidim dobru priliku za razvoj i napredovanje i da radim ono što volim, tu ću biti. Ne ograničavam se ni državom, ni regijom, ni gradom.“

Na nedavnom predavanju kojem je prisustvovala preko Fondacije budućnosti u BiH, čula je da u Švedskoj postoje sistemi za senzornu analizu određenih parametara svih vodenih tokova u toj zemlji. Ivanin dugoročni plan je napraviti isto za BiH, a sve koji žele doprinijeti ovom velikom poduhvatu pozvala je da joj se jave s idejama i prijedlozima.

Priču o svom dosadašnjem životu i uspjesima, Ivana je zaključila uz ove riječi:

„Nadam se da će ovo ohrabriti mlade ljude da sami sebi stvaraju prilike, pridruže se dobrim inicijativama, idu u pozitivnom smjeru i rade puno na sebi jer će ih to izvući iz melahnolije u kojoj je naša država. Neka grabe najbolje od najboljeg, grade svoj put i okruže se dobrim i vrijednim ljudima.“

Postani član/ica naše mreže!

Napomena: Preuzimanje dijelova ili cijelog teksta dozvoljeno uz obavezno navođenje izvora.

Prijavite se na naš newsletter i budite u toku!