Enes Kahrimanović napustio je BiH 1991. godine s porodicom, a 1994. počinje raditi za firmu „Plastipack“. Tokom svog rada zapazio je da se određeni dijelovi koji se koriste u proizvodnji, kao što su dijelovi od nehrđajućeg čelika i aluminijuma uvoze iz Češke, Poljske, Mađarske, Italije, Turske i drugih zemalja. Tada je odlučio da se informira koji bi se od dijelova neophodni za „Plastipack“ mogli proizvoditi u BiH, i put poslovnog uspjeha je započeo. Prvi posao ugovoren je s kompanijom „Topinox“ iz Prnjavora čiji su uvjeti kada je u pitanju cijena, kvalitet i isporuka bili daleko povoljniji u poređenju s firmama s kojim je „Plaspack“ radio do tada, što je oduševilo austrijske vlasnike. Nakon „Topinox“-a ostvarena je saradnja i sa firmom „Gat“ iz Sanskog Mosta po jednako povoljnim uvjetima. Nakon što je pronašao još nekoliko poslovnih partnera u BiH, tokom posjete austrijskih vlasnika, donešena je odluka o otvaranju firmi u Kozarcu, a Enes preuzma svu odgovornost za uspostavljanje i vođenje firmi.

U februaru 2007. godine registrirane su dvije kompanije: „Beta Real“, građevinska firma, i „Austronet“, kompanija za proizvodnju zaštitnih mreža u poljoprivredi i građevinarstvu, zaštitnih mreža na teniskim terenima, zaštitnih sunčanih jedara marke „Soliday“ te štampanje bilborda na različitim materijalima i u neograničenim dimenzijama.

Presudan momenat za Kahrimanovića bila je kupovina parcele u Kozarcu, i upošljavanje tek pet osoba, 2007. godine. U narednih sedam godina, izgrađen je centar ukupne površine 15.000 m2, od čega je površina hala 8.000 m2. Kroz poslovanja dviju firmi („Beta Real“ i „Austronet“) ukupno je uloženo preko 10 miliona KM.

U narednih sedam godina, izgrađen je centar ukupne površine 15.000 m2, od čega je površina hala 8.000 m2. Kroz poslovanja dviju firmi („Beta Real“ i „Austronet“) ukupno je uloženo preko 10 miliona KM.

„Austronet“ je doživio ogroman rast i u ovom trenutku upošljava 68 osoba, a u 2013. godini je imao ukupni promet od oko 4 miliona KM. Kompanija realizira 97% izvoza. Sve ovo, po Enesovim riječima, najbolje pokazuje da je „Austronet“ u BiH došao da ostane.

Firma je 2010. godine bila na prvom mjestu među malim kompanijama u BiH po izvoznim rezultatima, a prvo mjesto joj je pripalo i po ostvarenoj neto dobiti. Krajem 2013. godine Enes i kompanija „Austronet“ osvojili su nagradu za najboljeg menadžera i najbolju kompaniju u BiH za 2013. godinu.

Ono o čemu je Enes Kahrimanović sanjao i naporno radio se i ostvarilo: otvorena su nova radna mjesta, uvedene nove tehnologije, stručnjaci za proizvodnju su zadržani u zemlji, a generirani su i dodatni prihodi lokalnoj samoupravi.

Kroz cjelokupan proces gradnje više od pola investiranog novca od 10 miliona KM je utrošeno u Prijedoru kroz angažiranje lokalnih kompanija. „Austronet“ je, između ostalog, uz pomoć drugih kompanija iz regiona zadržao carinsku ispostavu u Prijedoru, za koju je planirano izmještanje u Banja Luku.

Enes je u realizaciji svojih planova naišao i na brojne prepreke. Po cijele je dane provodio u općini prikupljajući potrebne dozvole za pokretanje proizvodnje, a cjelokupan je proces trajao godinu dana. Prema njegovom mišljenju BiH ima zastarjele zakone koji se bez odlaganja moraju prilagoditi evropskim, a koordinacija između relevantnih institucija se mora poboljšati.

Međutim, ono što je Enesu veoma važno je i da su uspostavljeni i neki novi načini poslovanja, koji su mnogo više u skladu sa zapadnim trendovima. Prema njegovom mišljenju u BiH još uvijek postoje veoma dobri uvjeti u kojima je moguće razviti posao i ostvariti dobru zaradu. Potencijalnim investitorima porijeklom iz BiH predlaže da se prije dolaska posavjetuju s ljudima koji su već investirali kako bi se informirali o svim pozitivnim i negativnim okolnostima.

Članak je preuzet sa web stranice www.restart.ba. Izvor: Iseljeništvo i razvoj Bosne i Hercegovine, Uspješni Primjeri.