Projekti

Pričom o atraktivnoj Baščaršiji finalizirano ovogodišnje druženje s Esadom Bajtalom

Posljednja ovogodišnja „virtuelna kafa s Esadom Bajtalom“ okupila je još više poštovaoca lika i djela ovog cijenjenog bosanskohercegovačkog sociologa, ali i pratioca i-platforme.

Ponovo smo, zahvaljujući predstavnicima i-platforme, uživali u interakciji i korisnim informacijama koje je sa nama, ali i prijateljima naše organizacije, podijelio gospodin Bajtal. Ovaj put dvosatni virtuelni susret, upriličen putem Zoom aplikacije, zasnivao se na priči i zanimljivostima koje se vežu uz simbol grada Sarajeva, Baščaršiju.

Socijalni, ljudski i psihološki fenomen

Nastala u 15. vijeku, najveći sarajevski bazar vrhunac svog razvoja dostiže polovinom 17. stoljeća. Iako specifična po mnogo čemu, Baščaršija (nastala od riječi „baš“ – najveća i „čaršija“ – četvrt) od brojnih drugih svjetskih privrednih četvrti razlikuje se po tome što u njenom središtu nema mjesta za stanovanje. Njenu ljepotu čine i činile su trgovačke radnje, zanatski i brojni drugi dućani, kao i veliki broj kafana.

Upravo navedene kafane posjećivale su svakodnevno najčešće brojne Sarajlije, kojima su merak, ćejf i hedonizam, po svemu sudeći, urođeni. Nije se propuštala prilika za pušenjem čibuka dugačkih, kako profesor navodi, i do čak tri metra.

No, nije Baščaršija oduševljavala samo lokalno stanovništvo. Veliki mislilac Rešid efendija Baščaršiju je svojevremeno opisao riječima...“ Oko neba nije vidjelo ovakvog grada, otkad se kolo vremena počelo okretati...“

Istovremeno, očaran Baščaršijom, oko koje se gradio sam grad, bio je i putopisac Henrik Blunt  koji, nakon posjete Sarajevu, piše:...“Na glavnom trgu i u pedeset ulica uokrug trga ima valjda šest ili sedam stotina dućana s robom svake vrste. Trgovački dućani i zanatske radnje grupisani su strogo po cehovima (oni ih zovu esnafi) baš kao po zapadnoj Evropi i kao što je doskoro bilo u velikim engleskim gradovima. U kožarskoj ulici, koju zovu "Sarači", možeš vidjeti divne robe od raznobojne kože i prekrasnu konjsku opremu, da je se nagledati ne možeš. Nedaleko su trgovine svakovrsnog krzna od divljih zvijeri. Među njima ima i tako krasnog, da bi londonske žene dale ne malo godina života za jedan ogrtač iz njega...“

Baščaršijski moral

Šutljivi, visokog morala i etike – tako su se, davnih godina, opisivali „Baščaršijaneri“. Prema riječima gospodina Bajtala, na ovoj atraktivnoj čaršiji vladale su dvije moralne slike.

  • Vladalo je visoko povjerenje zbog čega vlasnici dućana nikada svoje radnje nisu zaključavali. Eventualno bi se na vrata stavljala daska ili letva koja bi označavala da je radno vrijeme završeno. To povjerenje, kako se tvrdi, nikada nije bilo zloupotrijebljeno.
  • Zanatlije su imale visoko poštovanje i samopoštovanje, a data riječ držala ih je sve na okupu. Vladala su uzajamno korektna, a istovremeno nepisana pravila esnafa.

Zanatstvo je vremenom, nažalost, sve više nestajalo te se danas samo ponegdje mogu uočiti rijetki ostaci zanatske proizvodnje. Oni, prema Bajtalovim riječima, predstavljaju muzejsku atrakciju, ali rijetko i istinski izvor zarade.

Sebilj

Početkom 1660. godine Sarajevo je bilo ispunjeno sebiljima. Oko tri stotine javnih česmi krasilo je glavni grad Bosne i Hercegovine, a 1697. godine u požaru su svi nestali.

Ipak, današnji sebilj sagrađen je davne 1913. godine i još uvijek je jedan od najprepoznatljivijih sarajevskih simbola. Zanimljivo je da je njegovo zdanje inspirisalo mnoge gradove regiona i svijeta stoga, repliku sarajevskog pronaći ćemo u Beogradu, crnogorskom gradu Rožaje, u Novom Pazaru pa čak i u St. Louisu. Postoje i naznake da će se replika sebilja naći i u jednom kineskom parku kojeg godišnje posjeti oko četiri miliona posjetilaca.

Ćulhan

Smještena na zapadnoj strani baščaršijskog trga, ova sarajevska ulica nastala je tokom 16. stoljeća. Široka je svega 86 cm zbog čega je dugo godina smatrana najužom ulicom na svijetu. Iako je nevjerovatno uska, te se kaže da je široka tek toliko da kroz nju prođe jedan čovjek, sadrži tablu i brojeve zbog čega se i zvanično smatra ulicom.

A, slična ulica nazvana „Pušti me proć'“ nalazi se u Kotoru i jedna je od atrakcija starog dijela grada.

I tako, zanimljivostima, nevjerovatnim historijskim podacima, stihovima i evidentnim faktima druženje s profesorom Bajtalom privodilo se kraju. Pozitivnom energijom najavljeno je novo virtuelno druženje koje ćemo organizirati početkom iduće godine.

Prijavite se na naš newsletter i budite u toku!