Ovaj put gospodin Bajtal upoznao nas je sa svojim istraživanjima i saznanjima koja se tiču života, ali i zanata, govorio nam je o sinergiji navedenih pojmova, značaju i sl.

Prema Bajtalovim riječima sam život je rađao i rađa zanate jer upravo zanat i održava život. Zanimljivo je da zastupljenost zanata pronalazimo čak i u bosanskohercegovačkim prezimenima, pa odatle nailazimo na npr. prezime Kovač, Kovačević, Mutapčić, Ćurak, Kazanđić itd., što ukazuje na involviranost zanata u naše živote, u kojima ostaje za vijeke vijekova.

Historijski prikaz

Sam termin zanat, objašnjava nam gospodin Bajtal, predstavlja govorni produkt esnafske jezičke prakse. Zanimljivo je da se prvi zanati, u prvom zanatskom tefteru, spominju 1.400-tih godina. Bili su podijeljeni po čaršiji, a trgovački čvor činilo je nekoliko zanata, što je u konačnici i sačinilo Baščaršiju. Neki od baščaršijskih sokaka nazvani su upravo po određenim zanatima, te su mnogi od njih i dan danas turistička atrakcija u glavnom gradu Bosne i Hercegovine.

Prema riječima našeg gosta, spona između esnafa i vlasti bio je čehaja, a spona između samih esnafa, u kojima su bile zastupljene sve konfesije, bila je solidarnost. Naime, ukoliko jedan zanatlija uspije prodati određeni proizvod, a istovremeno njegov komšija, također zanatlija, ne bude u istoj situaciji, prvi spomenuti koji je uspio zaraditi nešto novca iduće mušterije upućuje na svog komšiju kako bi i on taj dan uspio nešto „pazariti“.

U osmanskom periodu, pokazuju Bajtalova istraživanja, zanatstvo doživljava vrhunac svog postojanja. Upravo tih godina većina gradskog stanovništva bavila se ovim poslom i na taj način i prehranjivala svoje najbliže.

Međutim, u periodu Austro-Ugarske vladavine dolazi do procvata industrijski proizvedene robe, pojavljuje se fabrička tkanina, mijenja se moda i bavljenje zanatom postaje skupa „disciplina“. Baš zbog toga, između ostalih, ćurćije i kazazi polako nestaju. Sve to dovelo je do neophodne modernizacije što će natjerati brojne zanatlije da se prilagode novonastaloj situaciji, ali i da razvijaju nove vidove zanata poput mehaničarskog, cipelarskog i sl.

No, itekako je potrebno napomenuti da Austro-Ugarska vlast u našoj zemlji ni na koji način nije dozvolila potpuno izumiranje zanata. Da bi se isti sačuvali, ali i prenosili na buduće generacije, Austro-ugari formiraju stručne škole, industrije i tkaonice ćilima.

Urari/sahadžije

Prema riječima našeg dragog gosta, urari ili sahadžije pričali su posebnu storiju, a razvojem privrede razvijao se i ovaj zanat.

Naime prije više od pet hiljada godina pojavio se sunčani, zatim pješćani pa vodeni sat, dok će prvi mehanički sat proraditi zahvaljujući klatnima i oprugama. Zidni satovi su svakako među tzv. prototipima, a zanimljivo je da je prvi takav zakucao u Banjoj Luci u neposrednoj blizini Ferhat-pašine džamije. Brojni drugi javni satovi uviđali su se i na drugim sahat-kulama, a od 19. stoljeća postaju i dijelom crkvenog zdanja. Postojanje navedenih satova bilo je itekako značajno jer je građanima omogućavalo lakšu orjentaciju.

No, vremenom se pojavljuju i zidni satovi iz Beograda, zatim džepni iz Istanbula, ali i pitanje gdje popraviti sat ukoliko nastupi neki problem.

I na to pitanje profesor Bajtal dao nam je odgovor. Naime, u Travniku su postojala čak tri dućana u kojima su se popravljali satovi, a dijelovi za iste nabavljali su se u Veneciji. „Već tada je bilo evidentno da je vrijeme zasita novac“, tvrdi gospodin Bajtal.

Ipak, i u ovom slučaju modernizacija je učinila svoje te su sahadžije, nažalost, danas rijetko tražene. Pa opet, iako je ovaj zanat skoro izumro, naše podneblje i dalje se može pohvaliti činjenicom da je jedina sahat-kula na svijetu, a koja mjeri vrijeme po lunarnom kalendaru, „smještena“ u Sarajevu, u blizini Begove džamije, te je okarakterisana kao nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.

Sve u svemu, ova, kao i brojne dosadašnje priče ispričane na osnovu saznanja našeg dragog Esada Bajtala dokaz su da „virtuelne kafe“ itekako iznjedre pregršt zanimljivih i poučnih podataka, povežu brojne Bosance i Hercegovce željne znanja, ali i učine da iduću „kafu“ s nestrpljenjem iščekujemo. Stoga, ukoliko do sada niste bili u prilici, pridružite nam se 2. marta i sami se uvjerite u istinitost ovih tvrdnji.

Napomena: Preuzimanje dijelova ili cijelog teksta dozvoljeno uz obavezno navođenje izvora.

Prijavite se na naš newsletter i budite u toku!