O velikoj i neobičnoj filmskoj karijeri prvog bh. oskarovca razgovarali smo s prof. Bajtalom
Ovaj put prof. Bajtal govorio je o nedovoljno cijenjenom bosanskohercegovačkom režiseru i prvom bh. oskarovcu Dušanu Vukotiću koji je, poput mnogih bh. velikana, doživio impozantan životni uspon, ali i neslavan kraj.
U moru predloženih tema obavijenih bosanskohercegovačkim kontekstom, za navedenu je prof. Bajtal inspiraciju pronašao u knjizi cijenjenog Vladimira Stanojevića „Tragedija genija“, koji se u ovom djelu bavio životima velikana kao što su Napoleon, Shakespeare, Goethe i drugi.
O Dušanu Vukotiću
Rođen 1927. godine u Bileći, redatelj, scenarist, animator, crtač i karikaturist najpoznatiji je po crtanom filmu “Surogat” za kojeg je 1962. godine dobio i Oskara. No, prema procjenama brojnih stručnjaka, “Surogat” uopće nije Vukotićev najbolji film. Osim po “Surogatu”, Vukotić je nadaleko poznat i po svojim brojnim drugim filmskim ostvarenjima te će, za života, dva puta biti nagrađivan na festivalu u Puli, tri nagrade će osvojiti za gangsterski film “Koncert za mašinsku pušku” i čak šest nagrada za film “Krava na mjesecu”. Film “Piccolo” osigurao mu je nagrade u Londonu, ali i u drugim svjetskim gradovima te će, zahvaljujući njegovom stvaralaštvu, ovaj bilećki režiser steći svjetsku slavu. “Skakao je s festivala na festival, dobijao nagradu za nagradom, ali je ipak najnagrađivaniji u bivšoj Jugoslaviji”, ističe profesor Bajtal.
Ukupno je osvojio preko 60 nagrada, a bio je i prava ikona Zagrebačke škole crtanog filma. Ovaj filmski velikan, prvi dobitnik prestižnog Oskara van Sjedinjenih Američkih Država preminuo je u Zagrebu 1998. godine.
O čemu govori “Surogat” ?
Prvi animirani film izvan Sjedinjenih Američkih Država koji je 1962. godine dobio Oskara, kao najbolji crtani film, poznat je i po nazivu Der Ersatz. "Surogat" je desetominutni crtani film za odrasle, u kojem glavni lik tumači čudni debeljko koji dođe na plažu, i sve što mu treba jednostavno napuše. Tako napuše i vlastitu partnericu, ali na kraju jednako tako kako je lako došao do svega, to i nestane. On sam sebe ispuše. “Film kao da je predvidio današnjicu u kojoj se polako gubi granica između stvarnosti i virtuelnog surogata za stvarnost”, ističe Bajtal. No, ono što je posebno zanimljivo jeste da je Vukotić u borbi za Oskara pobijedio čak i Walta Disneya.
Koja nit povijesnog hoda spaja Jurija Gagarina, Ivu Andrića i Dušana Vukotića?
Osim što su Vukotić i Gagarin, prema Bajtalovim riječima, seoska djeca, spaja ih i neslavan životnih krah. 1991. godine Vukotić je platio cijenu slave i uspjeha te će mu te iste godine biti zabranjen dolazak i ulazak na njegovo radno mjesto. No, o tome ovaj vizionar, koji je zasigurno ušao u filmske enciklopedije i leksikone, nije mnogo pričao. O svemu se, vrlo dostojanstveno, požalio isključivo supruzi i kućnom prijatelju.
Slična životna sudbina zadesila je sovjetskog astronauta Jurija Gagarina koji je 1968. godine poginuo pri rutinskom letu. Iako ne tvrdi, profesor Bajtal ističe da je Gagarin, zahvaljujući historijskom uspjehu a samim tim i vrlo opasnoj konkurenciji smaknut, te će nažalost, životom platiti cijenu svog uspjeha.
Na koncu, i naš nobelovac, Ivo Andrić svojim stvaralaštvom “otišao je predaleko” te će sva trojica velikana završiti kako su završili – “ikarovski”.
“Poslije svega, ovi velikani se sada, nažalost, odmaraju u svojim grobovima”, zaključuje uvaženi profesor Bajtal.
Ova, druga po redu, dvosatna “virtuelna kafa” završila je diskusijom profesora i njegovih poštovaoca, a, zahvaljujući velikoj zainteresovanosti, i-platforma već sada aktivno radi na organizaciji iduće. Pridružite nam se i vi već u decembru, na sljedećem kafenisanju!