Sevdalinku, prema riječima cijenjenog bh. sociologa Esada Bajtala, najčešće dovodimo u vezu sa pjesmom, no ona se reflektira i na teme koje su u korelaciji sa ratom, mirom, ljubomorom, životom, smrću, a opet bez primjesa patetike. Baš ona fascinira našeg dragog prijatelja, gospodina Bajtala, koji bi ju, kako sam kaže, mogao izučavati cijeli život. Upravo je sevdalinci posvetio djelo "Sevdalinka alhemija duše".
O sevdalinci - uvodni dio
Velika književna i kritička figura Sarajeva, Jovan Kršić, 1939. godine o sevdalinci je kazao: "Kao svaka velika umjetnost, i sevdalinka ima svoju realnu osnovu, njen postanak i cijela njena tematika uslovljeni su životom bosanske kasabe i socijalnog zbivanja u njoj. Najviše sevdalinskih pjesama i najljepše među njima, nastalo je u lijepom šeheru na Miljacki, pod Trebevićem”.
Etimološki, termin sevdalinka dolazi od turskog sevda (ljubav) i arapskog säwdā’ – crna, crna žuč – jedna od četiri osnovne tjelesne supstance, koje se (po vjerovanju starih arapskih, odnosno grčkih ljekara), nalaze u ljudskom organizmu. Kao uzrok teške melanholije i razdražljivosti, ljubav je na Istoku tog vremena dovođena u vezu s crnom žuči (fiziološkim uzročnikom tog raspoloženja) i nazvana – säwdā’. Turci su preuzeli tu riječ od Arapa, a Bosanci su joj dodali svoje “h”. Od tada, pa sve do danas, pojam sevdah nosi specifičnu značenjsku boju naše osjećajne stvarnosti. I, zajedno s njim, tu je i neizbježna sevdalinka, kao izvedenica i oznaka za pjesmu goleme tuge, glas neizmjernog ljubavnog bola i istovremenog uživanja u njemu. Dakle, sam pojam sevdah značenjski pokriva ono što vidimo kao intenzivno, pjesmom stišavano i, istovremeno, poticano ljubavno izgaranje u čežnji i zajedničkom plamenu teškog derta i raspjevanog emotivnog zanosa.
Sevdalinka, prema Bajtalovim riječima, nije preuzeta kao gotov proizvod, niti je puka kopija nečeg tuđeg. Ona je derivat pratećih životnih okolnosti, ambijentalno isklesana melopoetska priča. Istovremeno, Sarajevo je, dodaje Bajtal, paradigmatski uzorna slika takvog ambijenta. Arhitektura bosanske kuće koja je zastupljena u glavnom gradu Bosne i Hercegovine pokazat će se glavnim faktorom nastanka sevdalinke. Neizostavna voda, šadrvan, te voćke i cvijeće sarajevskih avlija djelovali su inspirativno na stvaranje sevdalinke. Bašćansko Sarajevo opjevano je, ne samo u sevdalinci, nego i u ostaloj lirskoj poeziji tog vremena. Između ostalih, Mehmed Mejlija Guranija, kaže:
Samo u raju može biti takva voda i zrak
Kamo, srce, na cijelom svijetu grad ravan Sarajevu
Kada dođe proljeće procvate svukud cvijeće
U rajski perivoj se pretvore ružične bašče sarajevske
Baci jedanput pogled po šeheru, kada iscvate behar
Izgledaće ti da je svaki kutak čistim svjetlom ispunjen
Vrtovi lijepi, voda lijepa i ljepotice mile
Sve na jednom mjestu ...
Sevdalinka predstavlja i svojevrsnu psihoterapiju jer omogućava i onome ko ju pjeva i onome kome se pjeva djelimično samopražnjenje. U sevdalinkama je često primjetan eksklamativ "haj" koji najbolje opisuje i bol i uzaludnost, i strah i žal, i užas i divljenje, ali su također primjetni i fantazam, sanjarija i maštarija. Iz sevdalinke se zapravo oslobađa terapeutsko katarzički potencijal.
Ovo jednosatno predavanje predstavlja samo uvertiru u iduću virtuelnu kafu s našim gostom, stoga, organizatori ovog događaja, predstavnici i-dijaspore pozivaju vas da se, ukoliko ovaj put niste, odazovete idućem kafenisanju.
Snimak virtuelne kafe održane 18. maja uskoro ćete moći pogledati i na našem You Tube kanalu.
Napomena: Preuzimanje dijelova ili cijelog teksta dozvoljeno uz obavezno navođenje izvora.