1. Možete li nam ukratko ispričati o svom životnom putu, od BiH do dijaspore?

Rođena sam u Vlasenici, maja 1991, ali sam prije svog prvog rođendana zajedno sa porodicom izbjegla u Novi Sad, gdje sam odrastala do drugog rata na našim prostorima, bombardovanja SRJ 1999. godine, kada se vraćamo u Bosnu i Hercegovinu, tačnije u Bijeljinu, gdje završavam osnovnu školu i gimnaziju, nakon čega odlazim u Beograd na studije fizike. Nakon završetka master studija, selim se u Lund, šarmantni univerzitetski grad na jugu Švedske, gdje završavam doktorske studije iz oblasti fizičke hemije. Tu upoznajem budućeg supruga, Isaka, sa kojim se selim u Trondhajm, Norvešku, 2024. godine. U Trondhajmu radim kao postdoktor u institutu RISE PFI, a novembra 2025. godine dobijamo ćerku Unu.

2. Da li ima i koje su najveće poteškoće s kojima ste se susreli prilagođavajući se životu u dijaspori i kako ste ih savladali?

Meni je najveća poteškoća bila učenje novih jezika. Srećom, većina ljudi iz mog okruženja su takođe stranci, što je čest slučaj u akademskim krugovima, pa je engleski jezik u praksi bio dominantan, kako u Švedskoj, tako i sada u Norveškoj. Zbog toga je proces prilagođavanja bio znatno lakši, a same poteškoće manje izražene.

3. Postati majka u drugom kulturnom okruženju donosi posebna pitanja o identitetu i vrijednostima. Kako razmišljate o odrastanju djeteta u Norveškoj i na koji način vidite balans između kulture u kojoj dijete odrasta i vrijednosti koje Vi nosite i želite prenijeti? Takođe, šta smatrate najvećim prednostima i izazovima života u ovom okruženju, posebno u kontekstu porodice, rada i svakodnevice?

Iskreno, veoma cijenim skandinavski pristup odgoju djece i vrijednosti koje on podrazumijeva. Smatram da je Norveška izuzetno zdravo i sigurno okruženje za odrastanje djeteta.

Kada je riječ o balansu između kulture u kojoj dijete odrasta i vrijednosti koje nosim iz vlastitog iskustva, vjerujem da se ta dva svijeta lijepo nadopunjuju. Želim da moje dijete iz norveškog društva ponese osjećaj slobode, sigurnosti i samopouzdanja, ali i da uz mene odrasta uz moj maternji jezik, naše običaje i vrijednosti iskrenosti i otvorenosti, koje su mi lično veoma važne i koje možda nisu uvijek jednako izražene u skandinavskom društvu. Kao najveće prednosti života u Norveškoj izdvojila bih stabilnost i zdrav balans između porodičnog i profesionalnog života koji roditeljima omogućavaju da zaista budu prisutni u životu svoje djece. Naravno, nije uvijek lako biti daleko od šire porodice i našeg okruženja, ali trudiću se da dijete, uprkos udaljenosti, ostane povezano sa tim dijelom svog porijekla.

4. Kako vidite ulogu platformi poput naše u povezivanju dijaspore i lokalnih zajednica u Bosni i Hercegovini, i šta biste Vi preporučili da ovakve platforme rade ili nastave raditi kako bi bile još korisnije? ovo je obavezno pitanje 

Mislim da je značaj vaše i sličnih platformi zaista veliki, jer nam kao pojedincima nije uvijek lako naći vrijeme i način da znanje i ekspertizu stečenu u inostranstvu prenesemo našim ljudima, što vi svakako omogućavate. Smisleno bi možda bilo pozivati ljude iz različitih sektora da održe seminare/webinare i radionice za zainteresovane građane, kao i kreiranje mentorskih programe gdje stručnjaci iz dijaspore mogu direktno podržavati mlade ili lokalne projekte.

5. Možete li nam ispričati više o projektu na kome trenutno radite?

Trenutno radim na jednom vrlo interesantnom projektu, koji se bavi istraživanjem uslova pod kojim bi se kratki lanci celuloze, povezani sa drugim biološkim polimerima, organizovali u strukture koje bi bile pogodne za premazivanje ambalaže za hranu, s ciljem zamjene postojećih materijala koji nisu biorazgradivi. Moje istraživanje podrazumijeva proizvodnju kratkih celuloznih oligomera i identifikaciju drugih pogodnih bioloških polimera, te, na kraju, pronalaženje uslova pod kojima bi ovi novi polimeri formirali lamelarne strukture pogodne za premazivanje.

6. Koje su, prema Vašem iskustvu, najveće razlike između školovanja u Vašoj oblasti u Skandinaviji i onoga što poznajete iz regiona?

Iz mog iskustva, obrazovni sistemi kod nas i u Skandinaviji razlikuju se po tome što se u Švedskoj veća pažnja posvećuje praktičnom radu i studenti se već od osnovnih studija postepeno pripremaju za rad u nauci i stiču realnu sliku o tom pozivu, dok je kod nas obrazovanje više teorijski orijentisano. Pored toga, druga značajna razlika je u odnosu student – profesor. Dok kod nas i dalje postoji određena distanca, pa čak i recimo strahopoštovanje, odnosi između studenata i profesora u Švedskoj su znatno neformalniji.

7. Kako se Vaša oblast razvija u Norveškoj i koliko sistem obrazovanja prati potrebe prakse i tržišta rada?

Oblast u kojoj radim, a koja se odnosi na razvoj biorazgradivih i održivih materijala, trenutno se intenzivno razvija, s obzirom na snažan fokus Norveške na održivost, zaštitu životne sredine i smanjenje upotrebe plastike. Kako postoji jasna veza obrazovanja sa istraživanjem i industrijom, sistem obrazovanja u velikoj mjeri prati potrebe prakse i tržišta rada. Posebno bih istakla veliki broj projekata koji studentima omogućavaju da steknu praktično iskustvo na institutima već tokom studija. 

8. Na osnovu Vašeg iskustva života i profesionalnog razvoja u inostranstvu, koji biste savjet dali ljudima iz Bosne i Hercegovine koji žele graditi karijeru u Vašoj oblasti ili se spremaju na studije i život van zemlje, kako bi na najbolji način iskoristili prilike koje im se nude?

Mislim da je najlakši način da se nastave studije u inostranstvu taj da se ode na doktorske studije, jer samim time obezbjeđujete sebi finansiranje i time se eliminiše potreba za pronalaženjem stipendija, što bi bio slučaj u odlasku na master ili osnovne studije. Naravno, odlazak na prvostepene studije je takođe znatno koristan, jer iz mog iskustva mogu reći da studenti već od početka univerzitetskog obrazovanja stiču bolju pripremu za praktični istraživački rad, u poređenju sa onim što je uobičajeno na našim univerzitetima.

Marijina priča pokazuje kako obrazovanje, profesionalni razvoj i život u različitim kulturnim sredinama oblikuju ne samo karijeru, već i pogled na svijet i vrijednosti koje prenosimo. Njeno iskustvo ističe važnost otvorenosti, prilagodljivosti i balansiranja profesionalnih ambicija sa ličnim i porodičnim životom, što može poslužiti kao inspiracija svima koji razmišljaju o životu i radu u inostranstvu.

Ova aktivnost dio je projekta "Local Diaspora Meetup - Building Bridges for a Better Future", koji se realizuje uz podršku Vlade Švicarske. Saznajte više o projektu klikom ovdje.