Piše: Christoph Aebischer (Berner Zeitung)

Švicarska na godišnjoj osnovi plaća za razvojnu pomoć Bosni i Hercegovini u vrijednosti od oko 18 miliona franaka. Već određeno vrijeme se Švicarska agencija za razvoj i saradnju (SDC) u sve većoj mjeri također oslanja na Bosance i Hercegovce koji žive u Švicarskoj. Potencijal je veliki: oko 60 000 Bosanaca i Hercegovaca živi u Švicarskoj. Danas oko 2 miliona Bosanaca i Hercegovaca živi u inostranstvu, a 3,76 miliona u samoj BiH. Edin Dacić, koji živi u Švicarskoj, se takođe angažira u BiH. Njegova firma u Bosni i Hercegovini danas zapošljava 400 osoba. On je u tome uspio zahvaljujući podršci iz Švicarske. Ova firma proizvodi, između ostalog, i za giganta namještaja Ikeu. Federalna vlada je pružila podršku pri osnivanju firme prije nekoliko godina u vezi sa početnim kapitalom i znanjem švicarskog stručnjaka koji je vlasniku pružio stručne savjete. Početni kapital je odavno otplaćen. Uz podršku federalne vlade, Univerzitet primjenjenih znanosti u Bernu je također uveo studij za obrazovanje budućih menadžera u drvnoj industriji. Polaznici iz BiH plaćaju 1500 EUR za učešće. Ostatak ukupnih troškova od 12 000 franaka preuzima SDC. Pored toga, federalna vlada također podržava događaje koji spajaju kupce iz Švicarske i proizvođače iz BiH. Predstavnici poduzeća iz BiH moraju poraditi na svom nastupu, kao što je to pokazao jedan forum u Zürichu. Jedan od kupaca jednog prodajnog lanca sam je rekao da su donekle stidljivi. cab/sny

RAZVOJNA SARADNJA SA SUGRAĐANIMA KOJI SU EMIGRIRALI

Donekle drugačija balkanska veza  

Edin Dacić, koji je odrastao u Švicarskoj, želi da se njegova uspješna priča ponovi. Vlasnik tvornice namještaja primjenjuje svoje znanje stečeno u Švicarskoj na Balkanu. A njegovi kontakti bi trebali otvoriti vrata i drugima.

U udubljenjima prozora na erkeru se nalaze slike. Ovi portreti prikazuju članove cehova, trgovce, poduzetnike sa suptilnom kravatom ili sa baroknim okovratnikom. Sala u ciriškom hotelu Widder ceha Widder sa pet zvjezdica i danas služi kao mjesto okupljanja. Međutim, na ovaj novembarski dan se ispod stropa obloženog drvetom ne može čuti ciriški njemački. Preovladavaju slavenski jezici, a uz to se čuje i engleski i njemački. Raznolika publika. Ljudi stoje u grupama, a atmosfera je donekle uštoljena.

Poslovni forum u Zürichu  
84 prisutne osobe pozvalo je udruženje i-dijaspora. Cilj poslovnog foruma je omogućavanje poslovne saradnje između proizvođača iz Bosne i Hercegovine, koja je bogata šumom, i švicarskih kupaca drveta i namještaja. Domaćin je pametni, mršavi gospodin u crnom odijelu. Sa svojom crnom kosom donekle podsjeća na Johnny Casha. Međutim, ovaj čovjek je u znatno boljoj fizičkoj kondiciji. Sa svojim izraženim nosom bi se bez daljnjeg uklapao u kanon slika u prostoriji. Edin Dacić je član Upravnog odbora i-dijaspore. Ova organizacija želi iskoristiti znanje bh. emigranata za Bosnu i Hercegovinu (pogledajte tekstualni okvir).

Uzoran poduzetnik
Dacić je uzoran poduzetnik; jednako je rado viđen na Balkanu i u Švicarskoj. Kao petogodišnjak je sa roditeljima došao u Švicarsku, a kasnije je pohađao Univerzitet St. Gallen, elitnu obrazovnu instituciju na kojoj se obrazuju budući menadžeri. U vlasništvu njegove firme Daccomet, koju je kao dvadesetdvogodišnji, tek diplomirani ekonomista osnovao uz finansijsku podršku svojih roditelja, se danas nalaze dvije fabrike – jedna u Bosni i Hercegovini i jedna u Srbiji. One, između ostalog, proizvode namještaj za švedskog giganta unutrašnjeg uređenja, Ikeu. Dacić je u međuvremenu šef oko 700 uposlenika. Uspio je sa 49 godina – također zahvaljujući podršci Švicarske.

Mlad i uzoran
A sada Dacić želi ići korak dalje. Nakon brojnih govora i prezentacija, u svečanoj sali se sklanjaju stolice, donose visoki stolovi i služe zalogaji. Na programu je ''B2B'' susret, što na jeziku privrednika to znači business-to-business, odnosno poslovni susret. Predstavnici 16 prisutnih bh. firmi se raspoređuju za stolove kako bi razgovarali sa lokalnim kupcima. Dvoje menadžera za stolom broj 2, Sonja Gavrić i Stefan Ostojić, su upadljivo mladi. Oni slažu primjerke lijepljenih drvenih ploča. Površina stola je donekle premala za prezentaciju njihove firme u visokom sjaju, čaše i hranu. Ovo dvoje menadžera, oboje dvadesetpetogodišnjaci, nasmijani, pristali, već čine dio srednjeg menadžmenta bh. poduzeća Megadrvo. ''Mi izvozimo 95% naših proizvoda'', kaže Gavrićeva. I Armin Alićić se zaustavlja za njihovim stolom. On je kupac za lanac radnji za uređenje po sistemu uradi sam, Hornbach. Građevinsko drvo i stone ploče stoje na njegovoj listi za kupnju. Aličić je također rođen na Balkanu, a odrastao je u Švicarskoj, baš kao i Dacić. ''Ono što cijenim je da su njih dvoje donijeli uzorke drveta. Na taj način mogu steći uvid u kvalitetu.'' Ne ostavljaju svi tako profesionalan utisak kao ovo dvoje mladih menadžera.    

Znanje iz Švicarske
Nedostatak takvih mladih talenata je stvarao i stvara Daciću probleme na Balkanu. Nakon raspada Jugoslavije i kasnijeg građanskog rata nekada solidan sistem obrazovanja se urušio. Dacić se još uvijek oslanja na stručnjake kojima predstoji penzija, a koji su se obrazovali u bivšoj SFRJ.  Srećom, dolaze mladi ljudi poput Gavrićeve i Ostojića. Između njih stoji veliki jaz izgubljene generacije, kako je naziva Dacić. Dacić se sa svojim problemima prije par godina obratio Švicarskoj agenciji za razvoj i saradnju (SDC). Sa njihovom podrškom je Univerzitet primjenjenih znanosti u Bernu u Bielu uspostavio studij za buduće menadžere u drvnoj industriji. I Gavrićeva i Ostojić prolaze kroz tih pet modula. Za svaki od njih plaćaju 1500 EUR. Međutim, troškovi iznose 12 000 franaka po osobi, a razliku preuzima SDC. 

Učenje na teži način i Dacia
To nije jedina pomoć Švicarske na koju se Dacić mogao osloniti. Dacić se prisjeća vremena kada se odlučio za poslovanje u BiH. Tada je na teži način morao naučiti šta to znači. U sažetku bi to izgledalo otprilike ovako: Infrastruktura je bila u raspadu, uposlenici upropašteni socijalizmom i ugasli nakon godina privrednog propadanja. On je pokušao sa trikovima, kao što je naprimjer auto. Dacić je na prostor fabrike parkirao potpuno novu crvenu daciju. Ona je bila namijenjena za nagradu najuspješnijem uposleniku ili uposlenici. Vozilo je mjesecima stojalo na ulazu u fabriku. Međutim, upadljivo iskušenje nije potaklo samo volju za radom. Pametnjakovići su varali na sistemu bodova. ''Jedna uposlenica je nakon kratkog vremena skupila toliko bodova da je to upalo u oči'', priča Dacić. Ispostavilo se da je njen muž svoje bodove upisivao na njen račun.

Vrijedno, ali ne skupo
Međutim, i Dacić voli prepredenost. Njegova računica se na kraju isplatila. Uposlenici su otkrili svoje ambicije. Značajan udio u tome je imao jedan švicarski stručnjak za drvo. Njegova je pomoć bila od neprocjenjivog značaja. ''Kupio sam fabrike za drvo, ali nisam imao pojma o drvetu'', priznaje Dacić. Swisscontact, fondacija za tehničku saradnju, mu je zatim organizirala saradnju sa ovim stručnjakom. U konačnici su mu njegovi savjeti pomogli da udvostruči proizvodnju. Troškovi, letovi i džeparac za stručnjaka su Swisscontact koštali otprilike 7000 franaka. Hranu i smještaj je preuzeo Dacić. Stručnjak je radio besplatno. Dacić navodi: ''Par hiljada franaka su mi osigurali ogroman pomak''. Kako bi uopće mogao osigurati dovoljan početni kapital za ulazak u drvnu industriju na Balkanu, poduzetnik je uz to dva puta dobio pozajmicu od pola miliona franaka od start-up fonda Sekretarijata ekonomskih poslova Švicarske (SECO). ''Novac je već davno otplaćen'', naglašava Dacić. Njegove firme danas ostvaruju promet od oko 23.5 miliona franaka godišnje.

A posao
Sonja Gavrić i Stefan Ostojić sada slijede Dacićev primjer. Ovo dvoje menadžera će slijedeće godine doći na zadnji četrnaestodnevni modul obuke za menadžere u Švicarskoj. Uposlenici bh. firme Megadrvo se jako raduju tome. Da li se poslovni forum isplatio direktno za njih tek treba da se vidi tokom slijedećih par sedmica. Armin Aličić, kupac za njemački lanac radnji za uređenje po sistemu uradi sam, Hornbach, se prema svim firmama odnosio na isti način: ''Apsolutno neobavezno'' je pozvao zastupnike firmi, da lancu Hornbach pošalju ''kratku i živahnu prezentaciju''. ''BiH ima divno drvo, a i iz ekonomskih razloga bi saradnja u pravilu bila interesantna'', kaže on. Jer proizvodni troškovi su niski, a transportna udaljenost kratka. Međutim, samo to nije dovoljno za poslovnu saradnju sa velikim klijentom poput Hornbacha. Tridesetjednogodišnji Aličić mora dobiti garancije o kvaliteti i sposobnosti dostave. Mnogi od predstavnika bh. firmi su nastupili donekle stidno i nevješto. Pri tome su se Gavrićeva i Ostojić istakli na pozitivan način. Aličić, dirnut razgovorima tog dana, drži palčeve oboma.

MIGRACIJA I PRIVREDA U FOKUSU  

Godišnja razvojna pomoć Švicarske za Bosnu i Hercegovinu iznosi oko 18 miliona franaka. Sada i bh. emigranti ogromne dijaspore trebaju pomoći napredak zemlje.  

U Švicarskoj živi 60 000 Bosanaca i Hercegovaca. Oni su dio relativno najveće dijaspore na svijetu u poređenju sa veličinom stanovništva zemlje porijekla. Ukupno 2 miliona njih živi u inostranstvu, a 3,76 miliona u samoj BiH. Bosanci i Hercegovci koji su emigrirali šalju milione u domovinu. Doznake prema zvaničnim podacima čine 12% BDP-a, nezvanično čak i više. Uprkos emigraciji i nedostatku stručnog kadra, stopa nezaposlenosti u zemlji iznosi 43%. Međutim, sivo tržište cvjeta. Prosječna mjesečna plata iznosi 300 EUR – plus brojni socijalni doprinosi propisani zakonom. I danas mnogi Bosanci i Hercegovci bježe u inostranstvo od ogromne neproduktivnosti i korupcije.

Korištenje dijaspore
Udruženje i-dijaspora kao organizator poslovnog foruma ima za cilj da učini nešto protiv toga i da iskoristi znanje i vještine bh. emigranata u korist Bosne i Hercegovine. Švicarska agencija za razvoj i saradnju (SDC) pruža finansijsku podršku. Udruženje u periodu od 2017. do 2019. godine dobija finansijsku podršku u vrijednosti od 500 000 franaka godišnje. Švicarska se u okviru tranzicijske saradnje angažira u Bosni i Hercegovini. Ova pomoć pri izgradnji za siromašnije, nekadašnje socijalističke države je dio razvojne saradnje Švicarske. Za period od 2017. do 2020. je predviđen budžet za razvojnu pomoć Bosni i Hercegovini u vrijednosti od oko 74 miliona franaka. Pri tome u prvom planu stoje mjere za stvaranje radnih mjesta. Na taj način se nastoji spriječiti migracija i stvoriti poslovne mogućnosti za švicarsku privredu.

Program ''Skills for Jobs''
Švicarska također podržava investicije bh. građana koji žive u Švicarskoj i žele započeti biznis u svojoj zemlji porijekla. Obrazovni studij za srednji menadžment u drvnoj industriji pomenut u glavnom članku je dio projekta strukovnog obrazovanja ''Skills for Jobs''. Studij finansiran novcem razvojne pomoći po osobi košta 12 000 franaka i obuhvata pet modula. Od 2015. mladi uposlenici iz 30 firmi iz Bosne i Hercegovine i Srbije imaju mogućnost za pohađanje obuke. U tu svrhu su obučeni treneri. SDC će se povući krajem 2018. godine. Univerzitet primjenjenih znanosti u Bernu, Odsjek za arhitekturu, drvo i građevinu, će prije svega provoditi kontrole kvalitete. Bosna i Hercegovina treba da dalje vodi ovaj studij u vlastitoj odgovornosti. Prema Švicarskoj agenciji za razvoj i saradnju (SDC), dosadašnji tok projekta je obećavajući. Za dvije ili tri godine će se pokazati da li je investicija dugoročno održiva. Bosna i Hercegovina tradicionalno ima jaku drvnu industriju. Obzirom na udjel šuma od preko 50%, dostupno je i dovoljno sirovina. Nakon raspada Jugoslavije i kasnijeg građanskog rata je došlo do raspada infrastrukture, a nekada solidno obrazovanje zanatlija je nestalo. Žrtve su osobe koje su odrasle tokom 1980-ih i 1990-ih godina. One se nazivaju izgubljenom generacijom. cab

Izvor: Berner Zeitung