Nenad Stojanović rođen je u Sarajevu, gimnaziju je završio u Asconi u Kantonu Ticino, studije političkih nauka u Ženevi, a doktorsku disertaciju odbranio je na Univerzitetu u Cirihu. Švicarsko udruženje za političke nauke je 2010. godine dodijelila Nenadu nagradu za najbolju doktorsku disertaciju, koja je istraživala ulogu polnih, jezičkih i etničkih kvota u demokratskim procesima, a to je tema koja je vezana i za njegov naučni angažman u BiH.
Nenad je također član Savezne komisije protiv rasizma, i Vijeća Švicarske nacionalne fondacije za naučna istraživanja, u kojoj predstavlja akademske “Mittelbau”, asistente, više asistente i docente.
Mogućnost direktne demokratije u BiH – sličnosti i različitosti sa Švicarskom
Na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Lucernu, Nenad Stojanović predaje predmet o modelima demokratije u multikulturalnim društvima, koji tematizira kako se u demokratskim sistemima rješavaju problemi diskriminacije, nacionalizma, manjinskih kvota i jezičke i etničke zastupljenosti. Glavni fokus njegovih istraživanja, objavljenih u brojnim naučnim publikacijama i žurnalima, odnosi se na politički model švicarskog društva i kako u tako složenom društvu funkcioniše direktna demokratija.
“Mene najviše zanima pitanje kako je moguće ostvariti demokratiju i održati demokratski sistem u društvu, koje je višenacionalno, višereligijsko ili višeetničko, odnosno društvo u kojem žive različite skupine”, Nenad objašnjava svoj glavni naučni interes, “i kako je onda pod takvim uslovima moguće dalje razvijati demokratske procese”.
Nenadovo porijeklo iz BiH, i odrastanje u Švicarskoj, obje složene zemlje sa različitim skupinama koje trebaju da nađu funkcionalni model zajedničkog življenja, sigurno su uticale na njegov interes da upoređuje istorijska iskustva ove dvije zemlje, njihove sličnosti i različitosti, i razvojne procese demokratije.
Na pitanje o političkim sličnostima i različitostima između Švicarske i BiH, Nenad nudi zanimljiv odgovor:
“U oba slučaja radi se o složenim društvima, u kojima žive različite grupacije ljudi, koje imaju različite ili jezike ili etničke identitete. U Švicarskoj postoje četiri jezičke grupe, a ranije je i vjerski faktor bio vrlo bitan, jer su grupacije katolika i protestanata bile vrlo različite. U BiH postoje različite etničke skupine. Međutim, u Švicarskoj se istorijski razvio koncept švicarske nacije, koji se otvoreno gradio kao pokušaj da se izgradi jedan zajednički identitet ljudi koji ovdje žive, bez obzira na jezik ili religiju, i po kojem bi se oni prepoznavali. Ta izgradnja švicarske nacije bila je uspješna, tako da se danas ovdje ljudi osjećaju kao dio te švicarske nacije. U BiH je teško o tome govoriti, jer tamo postoji shvatanje da nacija mora da bude monoetnička zajednica. Švicarska je primjer da ne mora tako da bude. Ovo pokazuje da je potrebno imati nešto zajedničko što ljude spaja, da bi demokratija uspješno funkcionisala. U BiH ima mnogo toga što ljude spaja, jezik, kultura, običaji i razne kulturološke osobine, pa sigurno postoje objektivni elementi koji predstavljaju vezu među ljudima i koji čine njihov zajednički identitet. Ali, nedostaje subjektivni element, a to je uvjerenje da se pripada određenoj zajedničkoj političkoj zajednici”.
O odnosu manjine i većine u demokratskim društvima u kojima žive različite skupine, Nenad kaže sljedeće:
“U Švicarskoj su ljudi naviknuti da izlaze često na glasanja o raznim pitanjima, i oni prihvataju kada izgube glasanje, a to znači da prihvataju kada su u manjini. Efekat direktne demokratije u Švicarskoj vrlo je zanimljiv, jer on stalno stvara nove manjine i većine, pa građanin nije nikada stalno u manjini ili u većini. Npr, možete da pripadate manjinskoj grupi (Ticino), ali niste uvijek manjina, jer vaše mišljenje može da pobijedi na određenom pitanju na referendumu. To, naravno, veoma pojačava legitimitet demokratskih institucija.
Sa druge strane, izbori u BiH dešavaju se svake četiri godine, a dešavaju se izmedju etničkih stranaka, tako da ćete uvijek biti manjina, ako pripadate nekoj manjinskoj etničkoj grupi. U Švicarskoj se ljudi pitaju o izgradnji novog tunela, smanjenju ili povećavanju penzija, finansiranju urbanih projekata, i ne razumijem zašto se ljudi i u BiH ne bi pitali o takvim stvarima”.
Nenad je uspješno realizovao dva naučna projekta u BiH, Švicarski doprinos ustavnim reformama u BiH, 2008-2010 I 2012-2013, koje je finansirala DEZA, Švicarska agencija za razvoj i saradnju, i Etničke kvote i politička reprezentacija na lokalnom nivou u BiH, 2010-2014, koje su finansirale DEZA i SCOPES, Švicarska nacionalna fondacija za nauku. U saradnji sa Univerzitetom i sa Centrom za socijalna istraživanja Analitika u Sarajevu ispitano je u kojoj mjeri su provedene i kakav je bio učinak etničkih kvota za nacionalne manjine na opštinskim nivoima, koje su uvedene novim zakonom 2004. godine.
Mogućnosti za saradnju sa BiH su velike i u tom procesu bh. dijaspora u Švicarskoj ima veoma stručne potencijale da doprinese daljem razvoju BiH, smatra Nenad:
“Svi možemo da se složimo da je stanje u BiH nezadovoljavajuće sa mnogih tački gledišta, ali je sigurno da postoji kod mene, kao i kod svih nas angažovanih na projektima u BiH, jedan emotivni aspekt i želja da se pomogne u razvoju BiH. Postoji veliki potencijal ljudi u dijaspori, koji imaju i dalje veze sa BiH i širim regionom i koji bi se mogli angažovati kako bi se poboljšala situacija u BiH, i sve to u nadi da ćemo bar mrvicu nečega učiniti boljim.
Iz moje perspektive, mogu najviše da doprinesem mojim akademskim aktivnostima, jer se bavim temama koje su relevantne za zemlju kao što je BiH, i mislim da sa strane akademskog istraživača mogu da ukažem na neke nove solucije za BiH.
Naravno, nije dovoljno samo napisati naučne radove, već je važna i kontinuirana komunikacija, i sa naučnim istraživačima, i sa širom javnošću u BiH. Kroz medije u BiH pokušavam da govorim o važnim pitanjima demokratije i također pokušavam objasniti prednosti direktne demokratije. Moja namjera je da ukažem na problem da su građani u BiH viđeni samo kao glasači na izborima, koje niko više ni za šta ne pita sljedeće četiri godine. Oni ne odlučuju praktično ni o čemu, i sve ih manje izlazi na glasanje. Stranke nikada ne pitaju građane o pitanjima, koja se direktno tiču njihovih životnih i konkretnih situacija”.
Nenadovi tekstovi i intervjui bili su objavljeni u BiH u dnevnim listovima Oslobođenje, Avaz, Nezavisne novine, u agenciji FENA, i nedeljnicima Dani i Slobodna Bosna. Njegova analiza sličnosti i različitosti političkih modela Švicarske i BiH, objavljena je u Pregledu, naučnom časopisu Fakulteta političkih nauka u Sarajevu (pogledati link na kraju teksta).
U realizaciji projekta Švicarska podrška ustavnim reformama u BiH,Nenad je organizovao više seminara i susreta sa predstavnicima bh. političkih partija, članovima parlamenta i novinarima, koji su se održavali i u Švicarskoj i u BiH. Za studente prava i političkih nauka iz BiH, bila je organizovana ljetna škola u Lenzerheidu, u Kantonu Graubünden, i zimska skola u Neumu, 2013. godine. Glavna tema svih seminara bila je demokratija u složenim društvima i načini da se obezbijede funkcionalni demokratski procesi.
Nenad smatra da je veoma važno nastaviti naučna istraživanja i akademsku saradnju između BiH i Švicarske: “Mislim da ima veoma dobrih i motivisanih istraživača, profesora i docenata u BiH. Imao sam priliku da sarađujem i predajem studentima o demokratiji u multietničkim društvima na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, i vidio sam da ima veoma kvalitetnih i zainteresovanih studenata. Njima možda nedostaje umrežavanje sa istraživačima iz drugih zemalja i pristup najnovijim rezultatima istraživanja, i to je upravo bila jedna od ideja i-platforme da omogući transfer naučnih znanja i pomogne u procesu razvoja nauke u BiH i umrežavanju njenih stručnjaka. Također je važno da se otvore mogućnosti za stipendije za višemjesečne studijske boravke, kao i za doktorske i postdoktorske studije. To su možda mali, ali su istovremeno i veliki koraci naprijed. Svako od nas u svom domenu rada može da učini jedan korak i to sigurno može da ima konkretan učinak na situaciju u BiH. Mi ne možemo direktno da utičemo na strukture sistema, jer na to treba da utiču lokalne političke i akademske institucije, ali sigurno možemo da pomognemo u daljem razvoju u svom domenu rada, i ostvarimo saradnju sa kolegama u BiH.”
Motivisanim studentima i mladim istraživacima potrebno je dati jednu novu perspektivu, smatra Nenad: “Mislim da je njima važno da im se ponudi nada da će, ako dobro rade i imaju dobre ocjene, imati mogućnost da se usavršavaju ili završe doktorski studij na nekom poznatom univerzitetu izvan BiH. Mogućnosti za to postoje, jer u Švicarskoj i vladine i privatne agencije nude stipendije za različite stepene usavršavanja. To nam je i bio cilj kada smo organizovali ljetnu i zimsku školu za 30-tak studenta iz BiH, koje su omogućile kontakte sa naučnim institucijama u Švicarskoj i dalju saradnju, i u tome smo bili uspješni”.
--------------------
Za dodatne informacije posjetite web stranicu:
Nenad Stojanovic, CV i istraživanja: http://www.nenadstojanovic.ch
Publikacije:
2011. “Limits of Consociationalism and Possible Alternatives”, Transitions – Časopis za društvena pitanja Univerziteta u Genevi i Univerziteta u Brusselsu.