Kada ste prvi put upoznali nekoga iz Bosne i Hercegovine? Kada / kako / gdje je bio vaš prvi susret sa ljudima iz Bosne i Hercegovine?
Prvi put sam ljude iz Bosne i Hercegovine upoznala u školi. Jedan od mojih školskih kolega kada sam imala 8 godina bio je Bosanac. Sjećam se da nije bio baš dobar u školi i znao je reći da je to zato što je bio stranac i francuski nije bio njegov prvi jezik. Naravno, ovo je bilo teško, ali na nesreću, njegova starija sestra, koja je bila u istoj školi, to je ubijala u školi. Nedavno sam čula da ona sada vodi odjel za francuski jezik u srednjoj školi.
Nekoliko godina kasnije, jedna bosanska djevojka pridružila se našem razredu i do danas smo prijatelji. Ona je takođe profesor francuskog jezika i uskoro započinje predavati bosanski jezik u lokalnoj školi. Ona je ta koja me naučila moje prve riječi bosanskog jezika prije nego što sam otišla u BiH. Sjećam se kako je bila uzbuđena kad sam joj rekla da ću istraživati njezinu zemlju.
Prva posjeta i prvi dojam o Bosni i Hercegovini?
Moja prva posjeta Bosni i Hercegovini trajala je ustvari godinu dana. Imala sam sreće da dobijem jednogodišnje zaduženje za UN u Sarajevu. Tada nisam znala puno o zemlji ili regiji. Sjećam se koliko je zemlja bila brdovitija nego što sam je zamišljala. Rođaci mog prijatelja, kod kojih sam boravila prve sedmice, bili su vrlo gostoljubivi. Sjećam se da sam primijetila da žene koje tamo žive puštaju goste da puše unutra, iako mi se činilo da im to smeta. Ali najviše od svega voljela sam otkrivati prelijepi stari grad u Sarajevu, kao i hranu. Bilo je to početkom februara 2014. godine upravo kad su u Tuzli počeli nemiri i neredi protiv političke i ekonomske situacije koji su se proširili na ostatak zemlje. Sljedećih sedmica uspostavljeni su forumi građana i činilo se da to donosi nadu za nadolazeće izbore ...
Kao autsajder, po vašem mišljenju koji je najveći nedostatak života u Bosni i Hercegovini?
Teško pitanje. Ima nešto što je mučno u BiH, vjerovatno iz rata, ali i iz nedostatka ekonomske perspektive i korupcije. Shvatila sam to tek kad sam napustila zemlju i vratila se u Švicarsku gdje sam osjećala da ljudi imaju neku vrstu lakoće prema sebi. Ali to je posljedica, a ne uzrok poteškoća.
A najveća prednost?
Priroda je zaista nevjerojatna, ima predivnih krajolika. I hrana očito! Ubila bih za Sarmu.
Koje je Vaše iskustvo bilo najdjelotvornije?
Prve sedmice u BiH vodila sam dugu diskusiju s kolegicom o Jugoslaviji, Titu, socijalističkom režimu i kakav je život tada bio u Bosni. Sjećam se kako je s nostalgijom zaključila: „Tada smo imali sve. Osim slobode govora, ali i pored toga, imali smo svega ”. U tom trenutku jednostavno nisam mogla odustati od slobode govora, bez obzira zbog čega. Ali provesti tamo godinu dana, postalo je zamislivo. Živeći u BiH godinu dana pomalo je preusmjerio moja politička mišljenja prema radikalnijim stavovima o tome što bi pravednije društvo moglo ili trebalo biti.
Gdje na osnovu Vašeg iskustva vidite mogućnosti za saradnju između Bosne i Hercegovine i Švicarske?
Svakako se ima što razvijati oko turizma, posebno ekoturizma. Sigurna sam da bi bilo mnogo švicarskih putnika koji bi voljeli otići i istražiti zemlju s prekrasnim krajolicima, bogatom kulturom i živahnom umjetničkom scenom. BiH je prekrasno mjesto za posjetu!
Kakva je vaša poruka bosanskohercegovačkoj populaciji u Švicarskoj?
Željela bih im reći da se više hvale svojom zemljom. Recite vašim prijateljima koliko je to mjesto zanimljivo za istražiti!
Fotografije pripremila: Sophie Neuhaus, Neuchatel, Švicarska
Intervju pripremio: Aldin Vrškić, Zenica, Bosna i Hercegovina
Intervju uredio: Tomislav Tadić, Tuzla, Bosna i Hercegovina