Projekt Reactivate Sarajevo predstavljen je na Venecijanskom bijenalu arhitekture 2016 sa izložbom “Sarajevo Now: People’s Museum”, čiji je bio kurator. Izložba je predstavila potencijale urbanog razvoja Sarajeva i prijedlog transformacije prostora Historijskog muzeja i okolnog kvarta Marijin Dvora, sa novim konceptom urbanog dizajna javnog prostora i uloge muzeja u 21. stoljeću.

Reactivate Sarajevo – urbane i društvene transformacije

Haris Piplaš rođen je 1984. godine u Sarajevu. Iskustvo odrastanja u ratnom Sarajevu imalo je veliki uticaj na Harisove odluke o izboru studija i razvijanju naučne i stručne karijere. Diplomirao je studij pejzažne arhitekture u Sarajevu kao najbolji student u generaciji, a postdiplomske studije završio je u Njemačkoj kao stipendist njemačke vlade, na interdisciplinarnom studiju urbanog dizajna na arhitektonskom fakultetu Tehničkog univerziteta u Berlinu. 

Dolazak u Cirih

“Rat u Sarajevu učinio je da potpuno drugačije gledam njegov urbani pejzaž i prirodu koja ga okružuje. Svaki objekat je dobio drugačije značenje i sasvim sam drugačije posmatrao gradske zgrade i ulice u to vrijeme. Kasnije sam mnogo razmišljao o urbanom prostoru i kako on može da se promijeni. Tako sam i odlučio da studiram pejzažnu arhitekturu u Sarajevu, što me je zatim odvelo na postdiplomske studije u Berlin i nakon toga na istraživački rad na Politecnico di Milano i praksu u firmama u Danskoj i Njemačkoj. I kada sam već imao spakovane kofere da krenem dalje u Boston na post-profesionalni istraživački studij na Harvardu, određeni splet okolnosti doveo me je u Cirih krajem 2011. godine, na katedru Urban-Think Tank pod vođstvom profesora Alfreda Brillembourga i Huberta Klumpnera. Odlučio sam se uključiti u ovaj tim, jer su oni zaista radili nešto novo i progresivno, i to na jedan vrlo integrativan način, što je odgovaralo mojim idejama i vizijama.

Urban-Think Tank ima pristup opšteg razumijevanja društvenog konteksta u kreiranju urbanih rješenja. Nas zanima historija grada i njegova politička organizacija, socijalni, ekološki i ekonomski kontekst, jer bez razumijevanja tih aspekata ne možemo niti razumijevati društvo, niti producirati adekvatna urbana rješenja, koja bi zaista odgovorala realnim potrebama građana. Ovdje je važno naglasiti da mi imamo drugačiji pristup od onog koji vlada u našoj široj struci, gdje je arhitekt često izoliran u mikro-struci i rijetko učestvuje u društvenim procesima. Naš integrativni pristup, koji je višestruko nagrađen i postao novi trend u struci, uključuje saradnju sa partnerima iz nauke, kulture, privatnog sektora i vladinih i nevladinih organizacija, te ga primjenjujemo na projektima od Detroita, kineskih i latinoameričkih aglomeracija, do Cape Towna, Atine i Osla. Sarađujući na projektima u cijelom svijetu i članstvom u brojnim komisijama, žirijima i ekspertnim timovima skupio sam potrebno iskustvo i potom predložio projekat u BiH.”.

Nastanak projekta Reactivate Sarajevo

“Novi projekat koji sam predložio kolegama sa Urban-Think Tank katedre, fokusirao se na Sarajevo kao geografski i vrlo simboličan centar jugoistočne Evrope. Krenuli smo sa analizom raznih objekata i javnih prostora u Sarajevu. Organizovali smo i studijsko putovanje i veliki forum u Domu mladih Skenderija u maju 2015. godine, gdje smo okupili ljude iz raznih struka, sa tri glavne teme za transformaciju grada: održivi razvoj, kreativna industrija i kulturni management. Analizirali smo historiju i današnji urbanizam grada, sve njegove važne objekte, trgove i javne prostore, i fokusirali se na ono što se danas dešava u gradu i njegove resurse i potencijale za transformaciju.

Naše saznanje bilo je da možda Sarajevu ne treba puno novih objekata, novih muzeja i opera, jer i oni objekti koji postoje, ne mogu da se adekvatno održe. Muzeji i javni objekti kulture su ili zatvoreni ili su u vrlo teškoj finansijskoj situaciji. I tu bi bilo potpuno besmisleno predlagati neke nove skupe projekte, koje bi opet neko drugi trebao da izvede i plati. Mi smo sve to analizirali, i posebno se orijentisali na rješenja za objekte iz socijalističkog vremena, jer oni imaju najveći realni potencijal za adaptaciju i transformaciju u današnjim društvenim uslovima.

Krajnji izbor za naš projekat urbane transformacije bio je Historijski muzej kao jedan od najsimboličnijih objekata u Sarajevu. To je ranije bio Muzej revolucije, koji je reprezentirao NOB u Drugom svjetskom ratu i socijalističku revoluciju, a poslije rata u 90-tim promijenio je naziv u Historijski muzej, kao i svoj sadržaj. Historijski muzej nosi se sa nizom poteškoća, od finansiranja i sanacije do neizvjesne budućnosti i njegovih zaposlenika i same institucije. Stanje ovog muzeja simbol je transformacije čitavog bosanskohercegovačkog društva, i sadašnje političke i društvene realnosti grada i države.

Tako je nastala ideja da zajedno sa Baier Bischofberger Architekten ponudimo plan za revitalizaciju i aktivaciju Historijskog muzeja te njegovu transformaciju u javni prostor za okupljanja građana, organizaciju izložbenih postavki i raznih društvenih događaja. Projekat je imao tri osnovna cilja: brzo i jeftino izvršiti konzervaciju postojeće zgrade dok se obezbijede fondovi za njegovu potpunu restauraciju, obezbijediti bottom-up socijalne procese vezane za aktivnosti muzeja i transformisati ovu instituciju u aktivno urbano središte.”

Odlazak na Venecijsko bijenale arhitekture 2016

“Tema Venecijanskog arhitektonskog bijenala bila je ‘Izvještaj sa fronta’, u koji su se projekt Reactivate Sarajevo i Historijski muzej odlično uklapali. Zahvaljujući gradonačelniku Venezije dobili smo za izložbu veliki paviljon od 700 m2, koji je bio jedan od najvećih paviljona na Bijenalu. Pokroviteljstvo je preuzela Matica BiH iz Ciriha i na taj način je aktivirana bh. dijaspora u Švicarskoj i šire. Nismo prikazali samo ideje za transformaciju muzeja i okolnog kvarta Marijin Dvor, već i grad Sarajevo i kontekst čitavog regiona. Bile su izložene fotografije Jima Marshalla koji je prikazao transformaciju Sarajeva od 1996. do 2012. godine, slikajući objekte iz istog ugla i tako dokumentirajući kako su se oni mijenjali. Bile su izložene i fotografije Charlie Koolhaas o svakodnevnom životu Sarajlija, prikazali smo i skečeve Top liste nadrealista, i jos dva autorska filma. Tako je paviljon imao mnoge elemente, koji su mogli da objasne kakvo je stanje na terenu i kakvi resursi postoje u Sarajevu i kako da ih aktiviramo. Na paviljonu su sarađivali kolege iz 20 zemalja, a imali smo i sjajnu podršku kolega iz Novog Sada, Prištine, Skoplja, Podgorice, Zagreba i Beograda.

Na otvaranju izložbe bilo je mnogo gostiju i poznatih ličnosti. Reakcije su bile vrlo jake. Naš projekat bio je brutalno iskren. Mi nismo htjeli da pobudimo kod ljudi sentimentalnost i žaljenje, jer su naša aktuelnost i realnost imali namjeru da pokažu situaciju grada onakva kakva ona jeste, sa idejom kako može da se mijenja. I odlično smo pogodili temu Bijenala, Izvještaj sa fronta. Pokazali smo da je potrebno razumijeti čitav kontekst jednog prostora, izlaziti na teren i raditi za stvarne korisnike objekata, predlagati transformaciju gradskog prostora i tako aktivirati i transformaciju društva.

Ovakav naš pristup predstavlja novi globalni trend u diskursu o urbanizmu i arhitekturi i zato smo bili jedno osvježenje u Veneziji, jer smo ponudili veoma realan projekat sa toliko različitih perspektiva i zaista je mnogo posjetitelja, stručnjaka i medija bilo zainteresovano na Bijenalu da to vidi. Predstavljajući jednu malu zemlju, a to je bilo prvo BiH pojavljivanje na Venecijanskom bijenalu od njenog osamostavljivanja, postali smo tema o kojoj se na Bijenalu aktivno pričalo”.

Motivacija

“Mislim da moja generacija, koja je odrasla u ratu i pripada poslijeratnom vremenu, ima jaku želju da promijeni sadašnju situaciju. Jedni govore o društvenoj idili prije rata, jedni o ratnom stradanju, jedni samo sumiraju probleme i kritikuju, a u stvari potrebno da se identifikuju postojeći resursi za promjene, uključe zainteresovani ljudi i učine promjene.

BiH i čitav Balkan se nalaze u jednom momentumu, kada mora da se pokaže da smo prešli preko ratnih i poslijeratnih trauma, i da smo spremni da organizujemo bolji život. Prošlo je vrijeme donacija i kukanja - danas moramo da radimo. Ja želim i dalje da radim, i želim da učestvujem u društvenoj transformaciji BiH. Poslije 20 godina ne možemo više da čekamo da neko drugi riješi naše probleme, niti se može resetovati neko socijalno-političko stanje, kakvo je bilo prije. Imamo danas stanje kakvo imamo i koje moramo da mijenjamo. Naš projekat je okupio sjajnu alijansu ljudi za to: ETH kao nosioce projekta, renomirane stručnjake iz cijelog svijeta, institucije u BiH i Švicarskoj, te bh. dijasporu kroz saradnju sa Maticom BiH.

Postoji mnogo stručnih i talentovanih ljudi u bh. dijaspori koji su kroz naš projekat uložili svoje znanje, vrijeme i resurse, koji su spremni da se i dalje uključuju u razvoj BiH, i to je zaista značajan faktor daljeg transfera znanja i iskustava između Švicarske i BiH”.